Project 365

Carcassonne,srednjevjekovni grad utvrda,uske uličice,puno ljudi,puno restorana,kafića,hotela,prodavaonica suvenira i slatkiša,slastičarnica i ostalih dućana koje vesle djecu i odrasle.Na centralnom trgu lijepa crkva puna gargoijla,kamena čudovišta koja čuvaju crkvu od zlih demona.Sve jako dobro uščuvano i uredjeno.Nešto dalje od glavnog trga dvorac-muzej,8 € ulaz,ne idemo jer smo već bili unutra prije 4 godine,zgodno ali nije za pogledati dvaputa.Tu se malo odmaram pa onda dalje prema Montpelieru.

Evo nas na povratku,svratili smo u ovo mjestašce jer smo bili ogladnili a morao sam napuniti dizelom i moj kamper,počeo se buniti da neće dalje ako ga ne nahranim.Prvo smo se zaustavili na autocesti zbog jedne kave i bila je jako zgodno uređena jer je blizu prošao poznati Tour de France.Sada smo tu,pojeli i popili kavu,Luka nahranio patke i labudove na rijeci Garonne,70 km od Toulosa..još 5 minuta odmora i idemo dalje,put je još dug.Ah da,izgubio sam negdje i čep od vode po autoputu pa sam zaštopao rezervar sa špagom i najlon vrećicom,nije umjetnički ali bar ne curi...i jučer mi je pukao lanac na biciklu tako da ništa više od vožnje dok se ne vratim doma..

Uskoro krećemo,gotov je godišnji po evropi.Preostala su mi još tjedan dana mog godišnjeg.On mi treba za čiščenje kampera,slaganje fotki i emocija,plačanje računa i pripremanje mog Luku za srednju školu.Istina,biti ću još 2 dana u Francuskoj jer toliko mi treba da se vratim ali to je već povratak tako da to više ne računam kao godišnji.Jučer popodne se nismo okupali zbog ogromnih valova jer već ujutro je bilo pomalo opasno,spasioci su triput intervenirali na našoj plaži.Nevjerojatno koliko ove oceanske struje mogu biti jake i opasne,osjetio sam to na mojoj koži. Bilo je lijepo na putu,vidio sam i osjetio dušu prekrasnih mjesta,okusio fine stvari... Sada polako prema doma,u stvarni život,posao,škola,računi i problemi...Ah,kako kažu francuzi,"C'est la vie",takav je život...

Biarritz mi je jedan od najdražih mjesta,valjda zbog lijepih i velikih valova,možda i zbog surfa,možda zbog predivnog neba,možda zbog predivnih zalaza sunca,ne znam,ali osječam nešto čarobno..Tko zna kada ću opet ovdje..

Drugi dan Biarritza,sjedim u praonici i čekam da mi se opere sav veš.Vani kiša pada a ja sjedim pored jednog francuza koji mi priča već 20 minuta a ja ga razumijem na pola,da mi piše vjerojatno bih ga sve razumio,jer jezik nije puno drugačiji samo kad pričaju brzo ne izgleda jednostavno.Riječ nisam progovorio a on još nije shvatio da ga ne razumijem.Vjerojatno ga nije niti toliko briga,možda ga nitko ne želi saslušati pa dolazi ovdje tražiti društvo.Čudan neki tip,priča mi o vremenu,o kiši,o praonici,o njegovim vrećicama,o mojem mlijeku,o mojem croissantu koji sam pojeo,o mojim kratkim hlačicama i kako će mi biti hladno kada se smočim sada na biciklu.Sretan je jer je nasmijan,ili bar tako izgleda.Neka je ako ga to veseli.Moje pranje je gotovo sada ću ga i morati osušiti u automatskim sušilicama.Nadam se da neću stvari opet smočiti jer lije kiša.. Ušla i dva mlada francuska surfista,malo pričam s njima na engleskom,pitaju me od kuda sam a ja im pričam i o Hrvatskoj i o Italiji.Bili su

Evo nas opet u Biarritzu,zadnji dani relaxa i uživanje u valovima,suncu i surfanju.Baš mi treba ovo pred kraj jer do sada sam odvozio 3200 km u 18 dana i sada 3 dana samo čistog opuštanja.Plaža je krcata ali je i velika,nevjerojatno čista i uredna sa svim besplatnim servisima,tuševi na svakom koraku,čisti zahodi,klupice i predivne okolne livade,spasioci na svakom koraku,škola surfa,doktori,ugodni ali pomalo skupi restorani i mali kafići.Što me najviše raduje je nevjerojatna tišina unatoč mnogobrojnim obiteljima sa hrpom djece.Ponavljam,španjolci su nevjerojatno glasni,nije ugodno provesti duže vremena na plaži blizu njih. Pušači skoro nevidljivi ali jako puno toplesa što u njima moj Luka uživa.Dan je lijep,pirka lagani vjetrić,tu i tamo koji oblačić ali baš paše.Ne znam koliko puta smo se već Luka i ja bacili u ocean i poigravali se sa visokim valovima.. Nadam se da će i sutra biti ovakav dan..

Poslije muzeja Gugenheim prošetali smo se pored rijeke i zatekli se na početku njihove fešte,La Semana Santa,svi sa različitim baskijskim oznakama jer žele nezavisnost,žele se odvojiti od ostatka španjolske.To se ovdje jako osjeti jer već imaju svoju legalnu policiju,sve natpisi ili su dvojezični ili samo na baskijskom koji ovdje zovu Euskadi.I večeras smo isprobali puno tapasa koji se ovdje zovu Pinchosi.Odlični su.Prava umjetnost.Koncerti na svakom koraku,muzika i ples u svakom lokalu i litre i litre pive i Tinta,mješavina vina i nare a u zadnje vrijeme mješaju sa Coca Colom,bambus... U 22.45 počeli su i sa vatrometom ali ovaj put su bili izvrsni.. Nevjerojatno koliko ovdje ljudi žive na ulici svi zajedno,zabavljaju se kao da im je zadnji dan,cijele obitelji,od prabaka u invalidskim kolicama do bebica od samo par dana,sjedili su svagdje,imali svoje deke i one mini stolove gdje su držali hranu i sokove.To im je tako prirodno i normalno..Ah,baš su veseo narod,drago mi je da sam ovih

Nakon jutarnjeg kupanja u Santanderu,poslije ručka krenuli smo prema Bilbau,moderan dio grada gdje se nalazi i muzej,meni je krasan.Pronašao sam veliki parking nedaleko od muzeja.Razgledali muzej.Zadovoljan..Sada još večernja šetnja jer je danas upravo počela Semana Santa.Pronašao sam i dva stara hrvata koji rade već 40 godina u Njemačkoj.Pitali su me za informacije a nisu znali kako mi se obratiti jer znaju samo hrvatski i njemački. :-)