Biarritz 2,Francuska

Drugi dan Biarritza,sjedim u praonici i čekam da mi se opere sav veš.Vani kiša pada a ja sjedim pored jednog francuza koji mi priča već 20 minuta a ja ga razumijem na pola,da mi piše vjerojatno bih ga sve razumio,jer jezik nije puno drugačiji samo kad pričaju brzo ne izgleda jednostavno.Riječ nisam progovorio a on još nije shvatio da ga ne razumijem.Vjerojatno ga nije niti toliko briga,možda ga nitko ne želi saslušati pa dolazi ovdje tražiti društvo.Čudan neki tip,priča mi o vremenu,o kiši,o praonici,o njegovim vrećicama,o mojem mlijeku,o mojem croissantu koji sam pojeo,o mojim kratkim hlačicama i kako će mi biti hladno kada se smočim sada na biciklu.Sretan je jer je nasmijan,ili bar tako izgleda.Neka je ako ga to veseli.Moje pranje je gotovo sada ću ga i morati osušiti u automatskim sušilicama.Nadam se da neću stvari opet smočiti jer lije kiša..
Ušla i dva mlada francuska surfista,malo pričam s njima na engleskom,pitaju me od kuda sam a ja im pričam i o Hrvatskoj i o Italiji.Bili su svagdje,surfaju po cijelom svijetu,vidi se,žilavi su,mršavi,puni mišića ali ne nabildani,baš su tamni,od sunca..jedan duge smeđe kose,drugi kratke kose sa bradicom.Surf parkirani pored praonice,ne baš novi ali se vidi da su profi.
Danas je dan odmora,za sve,jer sutra će opet sunce,opet valovi,opet nove aventure..